Nezaboravni vukovarski novinar i književnik Siniša Glavašević baš je svom kolegi s Hrvatskog radija Kušecu slao svoje priče iz vukovarskog pakla koje je objavila Matica hrvatska zaslugom Mladena Kuzmanovića i tadašnjeg predsjednika Matice hrvatske Vlade Gotovca. Glavašević je priče faksirao Kušecu na privatni telefaks, a Kušec ih je pozorno čuvao i zdušno pomogao pri ukoričavanju, što u ono vrijeme i nije bila baš laka misija jer su Glavaševićeva radijska javljanja bila sve neugodnija kako se bližio pad Vukovara. Kasnije su Glavaševićeve “Priče iz Vukovara” objavljene u više izdanja.
ZAPIS O PRIČAMA IZ VUKOVARA
(Mladen Kušec)
Siniša Glavašević, čovjek čiji sam uvijek uzbuđeni novinarski glas već odavna povezao s glasom slobodnog i nepokorenog Vukovara, sinoć me je, u telefonskom razgovoru, tko zna po koji put, ponovno iznenadio. Uz nezaobilaznu molbu da kao novinar i knjževnik učinim sve što mogu za Vukovarce i Vukovar, očito predosjećajući strahote koje su iz sata u sat sve više prijetile i ljudima i gradu, zamolio me da učinim nešto i za njega osobno. Ne znam možete li razumjeti uzbuđenje kada vas netko u pola noći telefonom nazove iz okruženoga Vukovara i botovo bojažljivo najavi da ima osobnu molbu. Što vam tada sve može proći korz glavu i srce. Ali, svakako, najmanje sam očekivao: “Mladene, u razrušenom Vukovaru nešto sam, uz novinska izvješća, napisao i za svoju dušu i za dušu Vukovara. Ako uspijem, poslaću vam faxom tu svoju dječicu pa vas molim da, kada to pročitate, kažete što je to i treba li to još kome osim meni i mome gradu.
I dan kasnije, 12.studenog u 17 sati i 31 minutu, počele su na privatni fax stizati priče Siniše Glavaševića. Samo tri dana nakon toga u programima Hrvatskoga radija mogli ste svaku večer slušati po jednu Sinišinu priču.
Od tada su prošla dva mjeseca. U međuvremenu s Vukovarom se dogodilo ono najstrašnije, a u toj tragediji hrvatskoga naroda nestao je i novinar Radio Vukovara Siniša Glavašević.
U želji da za našu djecu i sve nas sačuvamo njegovo sjećanje na Vukovar, Matica hrvatska prihvatila je tiskanje knjige priča o Sinišinim ljudima i gradu. Jer one su zaista do Boga djetinje i iskrene, lijepe i tužne, ali su ujedno i teška optužba zla, rata i vremena, i ljudi bez ljubavi i poštenja.
Kao kamen tiha i postojana ostaje za sva vremena i Sinišina ljubav i ljubav Vukovara prema svojem gradu i slobodi.
Zagreb, ožujak 1992.
