Mladen Kušec i udruga “OZANA” su vezani posebnim vunenim, toplim nitima.
Kako se dogodio ovaj susret? Kao slučajno njegova je supruga u jednoj tv emisiji vidjela reportažu iz “OZANE”, u kojoj su kao i uvijek snimatelji “zapeli” za naše čudesne rukotvorine , a među njima su bila dva medvjedića sa srcima na šapama. Gosp. Kušec upravo je pisao knjigu “Tajne Medvednice ” u kojoj su glavni likovi mama medvjedica i njeni medvjedići, a imao je ideju da knjigu “prate” i igračke medvjedići, ali ne neki s drugog kraja svijeta, već je pokušao pronaći nekog tko bi izradio domaće medvjediće. I supruga ga je uputila k nama. I tako, jednog dana stiže u “OZANU” u naš Štrikeraj café gosp. Kušec s pričom o medvjedićima. Naš vam je Štrikeraj zaista jedan ugodan “brlog” u kojem se ne spava zimski san, već vrijedno štrika, hekla i svašta nešto lijepo radi rukama i srcima. Naši korisnici, mladi s intelektualnim teškoćama su vrijedni i srdačni domaćini koji vas prigrle, okrijepe, s vama stvaraju i zavole vas za sva vremena. Gosp. Kušec se odmah osjetio kao dio naše štrikerajske obitelji. Naravno da smo već na prvom susretu dogovorili suradnju i naravno da su se u Štrikeraju počeli rađati medvjedići koji su onda putovali s knjigom gosp. Kušeca.
On je postao naš prijatelj i vjerni posjetitelj “OZANE” i Štrikeraja. Bilo je divno družiti se s njime. Naši korisnici imaju ” vrlo osjetljive receptore” i brzo otkriju dobre ljude, pa su gosp. Kušeca lako razotkrili. Od tada smo zajedno čitali njegove knjige, prezentirali jednu od njih, slušali njegove priče, priređivali priredbe, obilježavali rođendane u Štrikeraju, organizirali izložbe i gosp. Kušec nije propuštao ni jedan takav događaj u “OZANI”. Uvijek s diktafonom pri ruci i uvijek spreman zapodjeti razgovor s nekim kojeg je s nepogrešivom intuicijom ocijenio vrijednim razgovora, pa bi taj zvučni zapis inicirao poziv za daljnju suradnju ili nešto drugo kreativno što je samo gosp. Kušec mogao smisliti.
Bili smo i česti gosti u njegovoj emisiji “Zagonetno putovanje” gdje smo imali priliku prezentirati svoj rad i tako raditi na senzibiliziranju javnosti za potencijale i potrebe osoba s invaliditetom.
Zahvalni smo za taj susret i smatramo se sretnicima jer smo imali prilike barem malo hodati s njime na njegovom putu na ovoj Zemlji.
Gosp. Mladen Kušec je naš prijatelj zauvijek.
Za “OZANU” Vjera Lukavečki